Đuro Sarvaš - Orašje, mali grad na rijeci Savi. Mirno mjesto, ni po čemu drugačije od ostalih pograničnih mjesta. Ali ipak, u nečemu se razlikuje. Na samom ulazu u grad, živi Đuro Sarvaš. Običnan građanin, a tako drugačiji. Rođen u skromnoj radničkoj porodici navikao je da radi i živi isključivo od svog rada. Od malih nogu je pomago ocu i majci na poslu u obližnjoj ciglani. Malo po malo, naučio je opekarski zanat i prije nekoliko godina počeo samostalno da se bavi izradom gipsane galanterije. Uz pomoć EKI kredita od 5000 KM počeo je sa poslom. Radionicu nije ni imao - radio je pod golim nebom. Stalno je, kako kaže, molio Boga da nema padavina. Bio je uplašen jer njegovih proizvoda tada nije bilo na tržištu. U glavi su mu se vrzmale misli o vraćanju kredita. Bojao se da neće uspjeti da proda ono što napravi. A pravio je predmete od gipsa i opeke, raznih oblika. Kod njega se moglo naći ukrasnih minijaturnih životinja, posuda za cvijeće, figura raznih oblika... Početničke teškoće i ne tako velika zarada su mu dale snage i želje da nastavi dalje. Mogao je prodati ono što je napravio, a to mu je bio cilj. Kako kaže: „Čovjek mora nešto raditi, a ja sam u ovome najbolji. Čak i kad posao ide slabije od očekivanog - nastavljam! " Radionicu je napravio od najlona, koja, kad je gledaš, izgleda kao plastenik u kojem povrće raste... Kako bi unaprijedio prodaju i proširio proizvodni asortiman, opet uz pomoć kredita iz EKI-ja, uspio je udvostučiti zaradu. Onda je došlo vrijeme da razmišlja o izgradnji kuće pošto je ona u kojoj živi, oštećena od ratnih dešavanja, spremna za popravku i obnovu. Kako mu u poslu pomažu supruga i djeca, odlučili su da naprave kuću gdje bi smjestili i radionicu u kojoj obavljaju ovu nesvakidašnju djelatnost. Opet, uz pomoć EKI kredita, ovoga puta 10000 KM, uspio je sagraditi kuću i da prije svega, opremiti radionicu. Sada uz bolju opremu i uslove za rad – posao ne prestaje. Na ovaj način Đuro uspijeva sa obezbijedi sebi i svojoj porodici skroman ali pristojan život kakav čovjek zaslužuje.

Pero Klaić - U Donjoj Mahali, selu nadomak Orašja, u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljim živi Pero Klaić. Poljoprivrednik, srednjih godina. Nije se nikada ženio jer, kako kaže, neće cure onoga ko je seljak i ko radi u polju. To mu ne smeta mnogo, jer se on zaista bavi poljoprivredom u pravom smislu. Kada je prvi put došao u EKI po kredit od 10000 KM, bavio se uzgojem žitarica za stočnu ishranu. Imao je mehanizaciju, ali ju je trebalo zamijeniti i popraviti. Pošto se nije namjeravao baviti ničim drugim, odlučio je da sredstva od kredita uloži u mehanizaciju i kupi priključke za traktor. Plan mu je bio proširiti i stočni fond. Kada je došao po drugi kredit nakon godinu dana, pošto je otplatio onaj prvi na vrijeme, namjeravao je da od novih 10000 KM proširi farmu svinja. U to vrijeme kapacitet farme je bilo dovoljan za tridesetak svinja. Sa trećim kreditom od 10000 KM je uspio da nabavi svinje. Kapacitet farme koju Pero posjeduje danas je oko stotinu svinja. Traktor koji posjeduje ima sve potrebne priključke, cisternu , kako on kaže, ima sve što mu je potrebno. Pero je sebi i svojim roditeljima, uz pomoć EKI kredita omogućio pristojan život. Njegova braća žive u Austriji neki drugi život i nisu zainteresovani za poljoprivredne aktivnosti. Pero pak, ne želi ostaviti rodni kraj. Živi od svog rada i kako kaže, radije uzima kredit nego da nekome duguje, makar to bila i rođena braća.